Divna Istra i malo šparoga
Ako mislite da ću o svom Rabu ovaj puta neću nego o divnoj Istri i maloj šetnji kroz Novigrad, Poreč a na kraju šećer Motovun.
Divan mali ribarski gradić s dugom šetnicom na kojoj uživaju šetači , biciklisti, mame gurkaju kolica, malo zastanu na kojoj klupici ili u obližnjem kafiću popiju omiljenu im kavu. S druge strane prema Umagu nova marina i hotel Nautica (jako dobra kuhinja).
Izlaz iz luke na otvoreno more meni ipak malo čudno jer kod nas na Kvarneru jedan otoka do drugoga. A tu luku čuva trobrodna bazilika sv .Pelagija i sv. Maksima.
A meni ipak pobjegao fotić na obližnju kućicu u cvijeću nad samim morem.
I tu skidam kapu Istrijanima kako su zasadili cvijeće, pokosili travu kako im zaista cijela Istra blista
a mi na Kvarneru imam osjećaj da se tek sada budimo iz zimskog sna.
Divna stara ograda ukrašava jedan balkon na starom palazzu i plijeni pozornošću radom nekog starog majstora.
Odvojili smo i par sati za šetnju Porečom, iako nisam bila već par godina uvijek mu se rado vraćam i naravno uživam.
Škicnuli smo i u slikarev atelje koji nas je svojim koloritom oduševio.
Zadnji pogled na Poreč prije odlaska.
A onda put u jedan drugi dio prekrasne Istre.
Prekrasnu Istru s divnim brdašcima, vinogradima i maslinjacima i divnim obnovljenim starinskim kućicama koje te zovu da uzmeš i osjetiš tu divnu Istarsku zemlju pod rukama.
A na brdašcu mali dragulj Motovun s svojim malim uskim kaletama i dušom i vjetrić koja pirka i lagano njiše grane mlade smokve.I da nije Motovun samo filmski festival to su ljudi koji su ti ostali i njeguju neki duh zaboravljenih vremena. Duh nekih dobrih vremena.
Duh onih vremena kad nismo zatvarali vrata i kapije ključem već smo svi virkali narvno kad nas nitko ne vidi u tuđe vrtove i ulaze ali nitko se i nije ljutio.
Neobilazan trg s koje god strane došli u Motovun i gdje se i događa sami filmski festival koji je onda dupkom puna a sad kao da čeka možda baš vas.
I jedna mala maslina nemarno posađena u željezni lonac ali raste i u to male zemlje što ima i one par kapi vode koje dobije.
Ili ova mala konoba koje se čak i našla u The NewYork Timesu kao jedna od najboljih malih restorana u ovom djelu Europe.A mi zastali u jednoj maloj konobi koja nas privukla svojom malom terasom i neponovljivim pogledom i domaćim specijalitetima i uz žmulj domaćeg crnog vina izgubili pojam i o vremenu i prostoru i žao mi neznam joj ime ali domaća pašta vrhunska.
Nekad su uz sama ulazna vrata bili vezivani konji i pili vodu a sad cvijeće ukrašava pojila.
A meni privukli pažnju maslačci i nabrala 200 glavica za sirup od maslačka.
Ovo je tek naravno mali dio i svim srcem vas pozivam da i vi krenete u vaj prelijepi kutak a mi krenuli na šparoge a rezultat je bio ovaj.
A od ovih divnih šparoga spremila neku inačicu quiche lorraina od šparoga s sirom i jajima i finom podlogom od prhkog tijesta.
Prhka podloga 250 g brašna
2 žlice kiselog vrhnja
2 jaja
110 g maslaca
prstohvat soli
Umijesite tijesto od svih navedenih sastojaka i stavite u frižider minimalno pola sata.
Nadjev 150 g šparoga
300 g svježeg sira
2 jaja
100 g dimljenog sira naribanog
300 ml kiselog vrhnja (čašica i pol)
Šparoge očistite do mekanog djela i samo ih bučnite u zakuhalu vodu na minutu.Izvadite ih i ocijedite. Svježi sir, kiselo vrhnje, jaja i naribani sir izmješajte žlicom u jednoličnu smjesu ako trebajte dodajte soli ja nisam iz razloga što je dimljeni sir već dosta slan.
Smjesu izvadite iz frižidera i razvaljajte na veličine tepsije u kojoj ćete peći podlogu, Tepsiju dobro namastite maslacem i na nju položite podlogu . Izbockajte je vilicom da se ne napuše. Pecite je u pećnici na 180 C oko 10 min a potom istresite pripremljeni nadjev i još pecite 3o min ili dok se nadjev ne stisne i ne dobije finu bojicu.
Divan mali ribarski gradić s dugom šetnicom na kojoj uživaju šetači , biciklisti, mame gurkaju kolica, malo zastanu na kojoj klupici ili u obližnjem kafiću popiju omiljenu im kavu. S druge strane prema Umagu nova marina i hotel Nautica (jako dobra kuhinja).
Izlaz iz luke na otvoreno more meni ipak malo čudno jer kod nas na Kvarneru jedan otoka do drugoga. A tu luku čuva trobrodna bazilika sv .Pelagija i sv. Maksima.
A meni ipak pobjegao fotić na obližnju kućicu u cvijeću nad samim morem.
I tu skidam kapu Istrijanima kako su zasadili cvijeće, pokosili travu kako im zaista cijela Istra blista
a mi na Kvarneru imam osjećaj da se tek sada budimo iz zimskog sna.
Divna stara ograda ukrašava jedan balkon na starom palazzu i plijeni pozornošću radom nekog starog majstora.
Odvojili smo i par sati za šetnju Porečom, iako nisam bila već par godina uvijek mu se rado vraćam i naravno uživam.
Škicnuli smo i u slikarev atelje koji nas je svojim koloritom oduševio.
Zadnji pogled na Poreč prije odlaska.
A onda put u jedan drugi dio prekrasne Istre.
Prekrasnu Istru s divnim brdašcima, vinogradima i maslinjacima i divnim obnovljenim starinskim kućicama koje te zovu da uzmeš i osjetiš tu divnu Istarsku zemlju pod rukama.
A na brdašcu mali dragulj Motovun s svojim malim uskim kaletama i dušom i vjetrić koja pirka i lagano njiše grane mlade smokve.I da nije Motovun samo filmski festival to su ljudi koji su ti ostali i njeguju neki duh zaboravljenih vremena. Duh nekih dobrih vremena.
Duh onih vremena kad nismo zatvarali vrata i kapije ključem već smo svi virkali narvno kad nas nitko ne vidi u tuđe vrtove i ulaze ali nitko se i nije ljutio.
Neobilazan trg s koje god strane došli u Motovun i gdje se i događa sami filmski festival koji je onda dupkom puna a sad kao da čeka možda baš vas.
I jedna mala maslina nemarno posađena u željezni lonac ali raste i u to male zemlje što ima i one par kapi vode koje dobije.
Ili ova mala konoba koje se čak i našla u The NewYork Timesu kao jedna od najboljih malih restorana u ovom djelu Europe.A mi zastali u jednoj maloj konobi koja nas privukla svojom malom terasom i neponovljivim pogledom i domaćim specijalitetima i uz žmulj domaćeg crnog vina izgubili pojam i o vremenu i prostoru i žao mi neznam joj ime ali domaća pašta vrhunska.
Nekad su uz sama ulazna vrata bili vezivani konji i pili vodu a sad cvijeće ukrašava pojila.
A meni privukli pažnju maslačci i nabrala 200 glavica za sirup od maslačka.
Ovo je tek naravno mali dio i svim srcem vas pozivam da i vi krenete u vaj prelijepi kutak a mi krenuli na šparoge a rezultat je bio ovaj.
A od ovih divnih šparoga spremila neku inačicu quiche lorraina od šparoga s sirom i jajima i finom podlogom od prhkog tijesta.
Prhka podloga 250 g brašna
2 žlice kiselog vrhnja
2 jaja
110 g maslaca
prstohvat soli
Umijesite tijesto od svih navedenih sastojaka i stavite u frižider minimalno pola sata.
Nadjev 150 g šparoga
300 g svježeg sira
2 jaja
100 g dimljenog sira naribanog
300 ml kiselog vrhnja (čašica i pol)
Šparoge očistite do mekanog djela i samo ih bučnite u zakuhalu vodu na minutu.Izvadite ih i ocijedite. Svježi sir, kiselo vrhnje, jaja i naribani sir izmješajte žlicom u jednoličnu smjesu ako trebajte dodajte soli ja nisam iz razloga što je dimljeni sir već dosta slan.
Smjesu izvadite iz frižidera i razvaljajte na veličine tepsije u kojoj ćete peći podlogu, Tepsiju dobro namastite maslacem i na nju položite podlogu . Izbockajte je vilicom da se ne napuše. Pecite je u pećnici na 180 C oko 10 min a potom istresite pripremljeni nadjev i još pecite 3o min ili dok se nadjev ne stisne i ne dobije finu bojicu.
Istra <3 toliko sam ljeta provela u Novigradu.. divne su slike! i divan kish sa divnim sparogama!!!
OdgovoriIzbrišikrasno..mene sirup od maslačka zanima!!
OdgovoriIzbrišiPredivne su ti slike i baš sam uživala u ovom postu jer obožavam Istru, to mi je zaista predivan dio Hrvatske. Jedino nisam u Poreču bila valjda sto godina, tako da ga se uopće ne sjećam, vidim da moram ponoviti gradivo pod hitno! I ova pitica od šparoga je mmmmm....
OdgovoriIzbrišiAli meni uvijek možeš postati Rab, to mi je najdraže mjesto u svemiru... <3
Ilina
predivno su se slike uklopile u tvoju pozadinu! Baš sam šetala po oblacima. Svi znaju da šetnja iscrpi, a onda godi tvoj quiche!!!
OdgovoriIzbrišiHvala za virtualnu šetnju. Svaki put kad izađemo iz tunela Učka u smjeru Istre, imam osjećaj kao da smo ušli u drugu zemlju, a tvoje fotke to i pokazuju. Quiche sa šparugama je jako ukusan!
OdgovoriIzbrišiTako mi je prijala ova šetnjica po Istri,stvarno je čarobno,ove fotke pariraju nekom najboljem svjetskom turističkom časopisu..naravno pasao bi mi sada i ovaj quiche!
OdgovoriIzbrišiIstra, maslačci, šparuge...prekrasno
OdgovoriIzbrišiPredivan post, Dilajla. Istra je zaista divna, priroda je prekrasna.
OdgovoriIzbrišiTvoje fotke su me oduševile, kao i ova fina pita!
Istraje stvarno predivna, često tamo ljetujem i mogu reći sve samo najbolje! Jako mi se sviđa ovaj recept za quiche, morat ću ga napraviti!
OdgovoriIzbriši