U posjeti kod Zoke

Njene fotke me očaravaju kao i njeni recepti koje dovede do savršenstva , onda njeni starinski recepti kao npr Peraška torta koju nažalost nisam uspjela sada napraviti ali mislim da sam to nadoknadila s ova dva prekrasna recepta. Predstavljam My pans and pots a vi uživajte kao što i mi ova dva mjeseca uživam u listanju njenog lijepog , krativnog bloga.

Oduševila ma njena Lenja pita s jabukama i zapravo kad radim pite samo korisitim i ovo tijesto jer je zaista predivno za izradu kao i odličnog prhkog okusa.

Tijesto 600 g oštrog brašna
                3 veća jaja
                1 1/2 žlice sode bikarbone
                1 1/2 žličice cimeta
                 naribana korica dva manja limuna
                 240 g masti
                 240 g šećera

Pomiješati mast s šećerom, dodati jaja, cimet, koricu limuna te postepeno dodavati brašno koje ste pomiješali s soda bikarbonom i prosijali. Umijesite fino mekano i podatno tijesto. Zamotajte ga u foliju i pustite da se odomori u frižideru oko 1 sat.

     Nadjev 1,5 kg kiselijih jabuka
                  100 g grožđica koje ste prethodno namočile u rume (kod mene ih nema jer ih baš i ne ljubimo)
                  100 g krupno sjeckanih oraha (fino krcka pod zubima)
                      5 žlica šećera
                      2 žlice cimeta

Jabuke operite, koru ogulite te nasjeckajte na kockice srednje veličine te ih pomiješajte s orasima, šećerom i cimetom naravno ako volite i s grožđicama.
Tijesto lijepo razvaljajte, ja ga nisam dijelila na tri dijela jer mi je ovako bilo lakše. Kalup torte veličine 28 cm obložite masnim papirom te krug razvaljanog tijesta veličine kalupa stavite na dno a stranice kalupa obucite u remen od tijesta koji je visok kao vaš kalup u sredini rasporedite nadjev od jabuka. Od ostatka tijesta sam izrezivala ukrasne trakice i stavljala preko nadjeva. Korisitla sam kalup od 24 cm zato je meni pita nešto viša nego kod Zoke.Ostatak tijesta sam zaledila i kasnije korisitila za pitu od sira.. Pecite u zagrijanoj pećnici na 180 C oko 45 -50 min dok tijesto ne bude fino pečeno. Pustite da s pita ohladi a onda obruč opustite, posipajte je štaub šećerom i uživajte. Uživajte u finom prhkom tijestu i tako bogatom nadjevu u mom slučaju od 4 sastojka. Prava divotica.

         A sad ona druga divotica oko koje sam se i namučila ali kada sam vidjela kako je ispala moram priznati da sam sama sebi čestitala. Iako sam radila panettone i od naše drage Dajane koja korisiti kiseli kvasac s 130 % hidratizacije kod Zoke je to kvasac s 50 % hidratizacije i kad sam ga radila s Dajaninim kvascem a po receptu Zoke mi izgledom i visinom nije uspio iako je ukus bio tu. Drugi pokušaj je bio bolji

Znam da ga mogu kupiti i to jako dobar za par eura kad god stignem do Trsta ali ovaj put sam samo kupila ukrasni kalup za pečenje panettona a tamo ih ima čak papirnatih kalupa i za one majušne od 100 g, ovi su veličine 500 g iako imaju i kalupe i za columbine (slatki kruh sličan panettonu koji se u Italiji jede za Uskrs)

Prvo morate napraviti kiselo tijesto a ja sam radila po Dajaninom receptu s koristila sam manitoba brašno. Cijeli recept i potrebna uputstva ćete naći kod Zoke iako će vam vjerovatno trebati više vremena i koji put samo isprobavanja da dobijete panettone kakav ste i željeli. Primjetiti ćete da i meni nije struktura kao kod Zoke onako fina spužvasta već mi je tijesto dosta zbijeno. Iako moram priznati da sam guglala i po talijanskim blogovima čitala recepte i gledala način pripreme i prilikom svake nove faze i dobivala strukturu tijesta kao i oni očigledno preko neke geške kostantno prelazim jer mi je tijesto uvijek ovakvo, iako je tijesto tako mekane, fine strukture, jako ljepljivo ali tako mirisno i  da tako dugotrajne izrade. S zadnijim dizanjem tijesta sam imala problema jer mi imamo u kući centralno grijanje na drva pa nemam uvijek istu temperaturu tako da sam se snalazila na sve moguće načine ali moje se nije uvećao 3 puta ni nakon 24 sata.

Ali me takvi recepti privuku i nije mi žao iako možda i nije ispao kako bi i trebao , uporna sam iako i sama nekad sebi idem na živce jer naprosto ne mogu biti baš za sve vrste slastica zar ne..
A evo i malo blagdanskog ugođaja za koji se potrudila Stella i prvo okitila svoju sobu, ipak je ona mamim mali knjiški moljac pa je i bor morao biti od knjiga.

Nadam se da će se i spustiti s svog potokrovlja i urediti ostatak kuće jer sam ja nekako zadnjih dana u stisici s vremenom jer me naprosto moj posao već počeo dobrano gušiti.
A ja se pridružujem istrazi bloga u našim FBI rukavicama koje ja na našem prostoru pokrenula  Maja.
Uživajte drage moje u ostatku vikenda i iskoristite ga za mali predah.