ponedjeljak, 31. listopada 2011.

Zagorske štrukle



Kad sam ih posluživala svom mužu rekla sam nemoj očekivati da su kao iz Esplanade hotela jer mi uvijek nabija na nos da je on kao mali uvijek jeo štrukle u Esplanadi a ti štrukli su naravno najbolji a hvala bogu od kada je došao na more jadničak nije ni omirisao štrukle i koje su bile tako fine da i dan danas osjeća njihov okus i miris  a ja sam si mislila pravi štrukli moraju biti sa zagorskih brega onako fini preliveni domaćim vrhnjem i zapečeni.


Radila sam ih više puta i po različitim receptima i nekad malo manje uspješno a nekad malo više.Ovi Nadini se jako fino umijese i ostavila sam ih na sobnoj temperaturi da malo prodišu.A za to vrijema sam umutila nadjev od pola kile sira, dodala 1 dcl kiselog vrhnja i jedno jaje i prstohvat soli.
Za tijesto je potrebno 300 g glatkog brašna
                                      1 dcl mlake vode
                                        prstohvat soli
                                      1 jaje
                                     2-3 žlice ulja-ja stavila tri
E sad dolazi onaj dio na kojem sam uvijek padala ali sad začudo se fino rasteglo i pod prstima se lijepo vuklo,
krajeve sam odrezala i namazala nadjevom rubove a sredinu uljem i pomoću stolnjaka fino zarolala i stavila peći u male nauljene zdjelice.Naravno kako je Nada rekla na 200 C i kad su fino dobili boju sve ih bogato zalila slatkim vrhnjem u kojem sam umutila jedno jaje.
E sad se vraćamo na početak priče i pitanje moje bolje polovice a šta ovo ne možeš i ćešće raditi što bi se dalo zaključiti da je i sin Esplanade zadovoljan i tako se zagorski štrukli rade daleko od zagorskih brega na moru i pod burnom Učkom i ja čisto zadovoljna.A ovo je i naravno moja ulaznica za igricu Kuvarijacija kojoj se priključujem s zadovoljstvom.

petak, 21. listopada 2011.

Čokloadni crinkles

Zahladilo je i prvi snijeg je zabijelio našu Učku a još smo se i kupali prije dva tjedna. Volim zimu i to jako ,obožavam buru kad puše i lomi grane ,obožavam jugo koje diže vale a najviše volim snijeg.I to
mojim prijateljima nije jasno kako netko s mora može voljeti tako hladnoću i snijeg.Moram se vratiti u prošlost moj tata je obožavao planine i planinarenja i uvijek nas je vodio u nekakve pohode a pogotovo
u Sloveniju.Tako da smo znali po ljeti pohoditi Triglav ,istraživati Vršić i zaista sam uživala .Pa na kraju on me je s pet godina postavio i na skije a tu ljubav sam i prenijela i na svoje Stellu i Tina.E a zašto ovako dugačak uvod jer kad sam ugledala Nadine crinklese oni su me podsjetili na snijeg i planine.


A ovu šalicu sam utoplila i napunila ovim čokoladnim keksićima zaista punog okusa i neobičnog izgleda.
Potrebno vam je 225 g čokolade s velikim udjelom (najmanje 78% kakaa)
                              60 g maslaca
                            100 g šećera
                               2 veća jaja
                            225 g brašna
                               1 ekstrakt vanilije
                             1/2 vrećice pecilnog praška
                                  malo soli
                                 žličica cimeta (nada je napisala ako želite ja kažem obavezno)
                              šećer u prahu


Čokoladu razlomite na komadiće i rastopite je u vodenoj kupelji s dodatkom maslaca.
Jaja izmiksati s šećerom dok ne posvjetle i u tu smjesu dodati vaniliju i lagano umiješati rashlađenu
čokoladu.U drugoj posudi izmješajte suhe sastojke koje ćete malo pomalo dodavati smjesi čokolade i jaja.
Smjesu fino umiješajte i stavite na hladno 3-4 h, ja sam je ostavila preko noći.
Pećnicu zagrijte na  170C i smjesu oblikujte u male kuglice veličine manjeg oraha.Oblikovane kuglice uronite u šećer u prahu i stavite ih na masni papir jednu dalje od druge je malo se napuhnu.
Kad su ih moji vidjeli nisu mogli ni dočekati da se ohlade. Pekla sam ih cca 10 samo da stvori korica a unutra su bile fino mekane.

ponedjeljak, 17. listopada 2011.

Ajme koliko nas je majčina dušica




Tako jedan intersantan začin i meni jako drag da dobije glavnu ulogu u Ajme koliko nas je a naša glavna kuharica ili domaćica Laka kuharica mu je i namjenila tu ulogu.e sad nastupamo na scenu mi kao sporedni likovi iako nimalo nevažni .E a iz moje kuhinje vezano za temu izlaze Njoki od bundeve s skutom i preljevom od majčine dušice u maslacu i to je moja ulaznica za ovaj krug.Ove fine njoke sam pronašla kod unikatice i uz malu promjenu dobila malo savršenstvo
Njoki      400 ml vode
                150 g naribane bundeve
                cca 200 g palente
                150 g skute
                 2 jaja
                cca 6-8 žlica brašna
                prstihvat soli i malo bijelog papra
                obavezno muškatnog orašćića naribajte
Zakuhajte vodu , posolite je i stavite kuhati sitno naribanu bundevu.Kuhati lagano dok voda  malo ne ispari a potom usitniti štapnim mikserom bundevu, dodati palentu i lagano je ukuhati.Smjesa ne smije biti ni prerijetka ni pretvrda.Skinuti s ploče i pustiti da se malo ohladi i u to umiješati skutu a potom i jaja i druge sastojke .Nakraju dodati brašno i umijesiti tijesto i pustiti da odstoji pola sata.Kada se ohladila smjesa stavite je u jednu običnu vrećicu od kile (mislim na onu plastičnu za zamrzavanje) i s škarama joj odsjecite joj vrh.Zakuhajte 2 litre vode blago posoljene i kada zavri stavite kuhati njoke tako da ih lagano istiskujete iz vrećice.Kada isplivaju ne površinu su gotovi.



Umak od majčine dušice 100 g maslaca
                                           pola šake majčine dušice
                                           par žlica tekućine u kojoj ste kuhali njoke
                                           par žlica parmezana
Zagrijte maslac te ga otopite, na njega dodajte majčinu dušicu. Nakon par minutica zalijte s vodom.
I na kraju umiješajte parmezan ,možete po volji dodati i više ali onda će vam umak biti dosta gust te dodajte još koju žlicu vode u kojoj ste kuhali njoke.
Lagano pomiješajte njoke i umak i uživajte.


Ili ih lagano umiješajte u pašticadu , po volji.

ponedjeljak, 10. listopada 2011.

Ta divna jesen


Napokon je zahladilo jer ja koja obožavam more i sunce sam se zasitila ove topline i jedva sam čekala da toplina malo popusti a i kupanja je bilo dosta ,tako da smo i prvi vikend ukrali i pobjegli u šumu od nas udaljenu s autom ni 30 minuta od Rijeke.Ovo je Lokvarsko jezero koje je nastalo podizanjem brane 1954 godine  i tako se uklopilo u prirodan krajolik divne crnogorične šume.A možete se šetati , voziti bicikl ili se jednostavno voziti splavom po jezeru.


Pod pokroviteljstvom Hrvatske turističke zajednice i Turističke zajednice općine Lokve prve godine sponzorirana je ova stara splav i i na taj način su  omogućli i upoznavanje ovog bisera Gorskog Kotara jer iskreno svi idu u Fužine a ovaj biser je zapostavljen.


Prošetati kroz ovu šumu i uživati  u svježem zraku zaista je neprocjenjivo ,slobodno se prošetajte  i do Golubinjaka gdje nećete moći zagrliti kraljicu žume divovske jele  stare preko 250 godina.A možda ćete naići
i na neke sličice iz prirode koje ste i zaboravili kako izgledaju.


Inače mi volim jako biciklirati jer je staza tako položena da je i djeca zaista mogu savladati i mogu biciklirati kilometrima a da se ne žale da im je preteško i ako koji put naiđete starom cestom iz Zagreba za Rijeku skrenite za Lokve i zaista nećete požaliti a i obavezno prođite  i do Muzeja žaba.


 Moram napomenuti da većinu slika ove divne prirode je uslikala moja Stella tako da zasluge fotografiranja idu njoj. A možete zamisliti kako smo bili gladni nakon povratka kući s svježeg zraka.
Nekako sam htjela iskoristiti paprike koje sam ispekla a da ne budu na salatu pa sam 5 komada pečene paprike očistila od kožice i stavila sa strane fino meso paprike.


Piletinu narezati na veće i duguljaste komade, posoliti je i popapriti i uvaljati u senf. Piletinu dinstati na maslinovom ulju dok lagano ne dobije zlaćanu boju.Lagano dodati meso pečene paprike, stisnuti češnjak i  sve zaliti bijelim vinom i pustite cca 20 min da se lagano krčka dok ne  poprimi fine okuse paprike.


A kad je gotovo, poslužiti u mom slučaju s karfiolom salatom i mariniranim gljivama naše drage Tamare.




Moram priznati da me je ovaj ručak iako jednostavan oduševio svojim okusom.