Fettine Langarole i jedno malo putovanje

Ovo su tako fini keksići naše Dajane  ali ga nisam našla na njenom blogu već na coolki i baš sam uživala u izradi ovih tako finih, prhkih keksića punih lješnjaka i punog okusa kakaa. Baš sam uživala a i kuća se punila finim mirisima iz kuhinje. A brzo će i blagdana a ja svake godine volim isporbati i nešto novo.

Tijesto 400 g brašna
            25 g kakaa
          250 g maslaca
          110 g šećera u prahu
           135 g lješnjaka
             45 g slatkog vrhnja
           vanliin sjemenke (ja sam stavila sjemenkice jedne strane)
            malčice između prstiju soli

       

Maslac pjenasto umiješati s šećerom u prahu, dodatkom sjemenki vanilije, malo soli. U tankom mlazu dodati slatko vrhnje a zatim dodati brašno s   kakaom.Na kraju umiješajte prethodno popržene lješnjake koje usitnite štapnim mikesrom ali ostavite da budu krupnije usitnjeni.Zamijesite tijesto, ja sam ih razdijelila u dvije kugle i onda svaku kuglu oblikovla u roladu. Zamotala u foliju i odložile u frižider na 2,5 sata. Ovaj postupak sam drugačije radila od Dajane ali s mišlju da sebi malo olakšam.Kad sam rolade izvedila iz frižidera samo sam ih s oštrim nožem razrezala na kolutiće debljine 1 cm i stavila peći u pećnicu na 170 C oko 18-20 min. Pustite da se na rešetki ohlade a potom ih spremite u limenu kutiju,

A prošli vikend smo švrljali malo Veneziom koja je nama tako blizi i iako sam očekivala i puno manje ljudi ali Serenissima je bila i premala za toliki broj ljudi, Samo ona dva kruzera koji su bili u laguni su iskrcali preko 15000 ljudi. Za mene je to prestrašno kao i za naš Dubrovnik koji posjećuju horde ljudi.
Nekad se zapitam dali  je stvarna korist od tog masivnog turizma dobrodošla ili zašto se pravi Dubrovčani iseljavaju iz grada kao i iz Venecije a stare palazze pokupovali stranci a takva situacija i u Dubrovniku a ja se pitam što je jedan grad kad nema svojih stanovnika.

Ali unatoč uvijek je lijepa za mene iako po meni nije jedan od ljepših gradova u Italiji i zaista uvijek uživam kad sam u njoj ali moja je Stella rekla da joj je ukrala dušu zbog tih silnih ljudi koji su taj dan bili u njoj. Uvijek su mi razmišljanja moje djece tako draga i kad je to rekla baš se zamislila nad njenim riječima. Jer zaista da ih je manje uživala bi i više u njenoj raskošnoj ljepoti.

Švrljali smo kalama, razgledavali grad, fotkali se a kad nas noge nisu slušale sjeli bismo u kakvu trattoriu grickali kruh s maslinama i kušali jetrica na venecijanski i moram priznati da su zaosta bile i više nego odlične iako kad je došao račun moje je oduševljenje brzo splasnulo, jer naravno oglobiti će vas na svakom koraku i pripazite i iako smo jeli dalje od  Trga sv. Marka izgleda da nije bilo dovoljno daleko.

Topla južina je puhala i digla maglu koja je bila u jutarnjim satimna nad Punta Sabbione kad smo stigli i gdje smo i hvatali brodić za Veneziu nekako nam je tako najednostavnije doći a opet smo izbjegli gužvu na utocesti pred ulazom u Mestre.

Nadam se da ste ipak uživali u ovoj maloj šetnji a možete i svaratiti i na Tadejin blog i vidjeti kako doći i što vidjeti u Venezii.