Divna Istra i malo šparoga

Ako mislite da ću o svom Rabu ovaj puta neću nego o divnoj Istri i maloj šetnji kroz Novigrad, Poreč a na kraju šećer  Motovun.

Divan mali ribarski gradić s dugom šetnicom na kojoj uživaju šetači , biciklisti, mame gurkaju kolica, malo zastanu na kojoj klupici ili u obližnjem kafiću popiju omiljenu im kavu. S druge strane prema Umagu nova marina i hotel Nautica (jako dobra kuhinja).

Izlaz iz luke na otvoreno more meni ipak malo čudno jer kod nas na Kvarneru jedan otoka do drugoga. A tu luku čuva trobrodna bazilika sv .Pelagija i sv. Maksima.

A meni ipak pobjegao fotić na obližnju kućicu u cvijeću nad samim morem.

I tu skidam kapu Istrijanima kako su zasadili cvijeće, pokosili travu kako im zaista cijela Istra blista
a mi na Kvarneru  imam osjećaj da se tek sada budimo iz zimskog sna.

Divna stara ograda ukrašava jedan balkon na starom palazzu i plijeni pozornošću radom nekog starog majstora.

Odvojili smo i par sati za šetnju Porečom, iako nisam bila već par godina uvijek mu se rado vraćam i naravno uživam.

Škicnuli smo i u slikarev atelje koji nas je svojim koloritom oduševio.

Zadnji pogled na Poreč prije odlaska.

A onda put u jedan drugi dio prekrasne Istre.

Prekrasnu Istru s divnim brdašcima, vinogradima i maslinjacima i divnim obnovljenim starinskim kućicama koje te zovu da uzmeš i osjetiš tu divnu Istarsku zemlju pod rukama.

A na brdašcu mali dragulj Motovun s svojim malim uskim kaletama i dušom i vjetrić koja pirka i lagano njiše grane mlade smokve.I da nije Motovun samo filmski festival to su ljudi koji su ti ostali i njeguju neki duh zaboravljenih vremena. Duh nekih dobrih vremena.

Duh onih vremena kad nismo zatvarali vrata i kapije ključem već smo svi virkali narvno kad nas nitko ne vidi u tuđe vrtove i ulaze ali nitko se i nije ljutio.

Neobilazan trg s koje god strane došli u Motovun i gdje se i događa sami filmski festival koji je onda dupkom puna a sad kao da čeka možda baš vas.

I jedna mala maslina nemarno posađena u željezni lonac ali raste i u to male zemlje što ima i one par kapi vode koje dobije.

Ili ova mala konoba koje se čak i našla u  The NewYork Timesu  kao jedna od najboljih malih restorana u ovom djelu Europe.A mi zastali u jednoj maloj konobi koja nas privukla svojom malom terasom i neponovljivim pogledom i domaćim specijalitetima i uz žmulj domaćeg crnog vina izgubili pojam i o vremenu i prostoru i žao mi neznam joj ime ali domaća pašta vrhunska.

Nekad su uz sama ulazna vrata bili vezivani konji i pili vodu a sad cvijeće ukrašava pojila.

A meni privukli pažnju maslačci i nabrala 200 glavica za sirup od maslačka.

Ovo je tek naravno mali dio i svim srcem vas pozivam da i vi krenete u vaj prelijepi kutak a mi krenuli na šparoge a rezultat je bio ovaj.

A od ovih divnih šparoga  spremila neku inačicu quiche lorraina od šparoga s sirom i jajima i finom podlogom od prhkog tijesta.

Prhka podloga 250 g brašna
                          2 žlice kiselog vrhnja
                          2 jaja
                      110 g maslaca
                       prstohvat soli
Umijesite tijesto od svih navedenih sastojaka i stavite u frižider minimalno pola sata.

Nadjev 150 g šparoga
            300 g svježeg sira
                2 jaja
            100 g dimljenog sira naribanog
            300 ml kiselog vrhnja (čašica i pol)
Šparoge očistite do mekanog djela i samo ih bučnite u zakuhalu vodu na minutu.Izvadite ih i ocijedite. Svježi sir, kiselo vrhnje, jaja i naribani sir izmješajte žlicom u jednoličnu smjesu ako trebajte dodajte soli ja nisam iz razloga što je dimljeni sir već dosta slan.

Smjesu izvadite iz frižidera i razvaljajte na veličine tepsije u kojoj ćete peći podlogu, Tepsiju dobro namastite maslacem i na nju položite podlogu . Izbockajte je vilicom da se ne napuše. Pecite je u pećnici na 180 C oko 10 min a potom istresite pripremljeni nadjev i još pecite 3o min ili dok se nadjev ne stisne i ne dobije finu bojicu.