ponedjeljak, 26. svibnja 2014.

Ajme koliko nas je - jogurt

Odlična tema koju je izabrala Mateja u krugu ovomjesečne igrice Ajme koliko nas je koju je pokrenula Snježana a mi i dan danas se igramo s temama koje nam zadaju domaćice. Jogurt jako volim kao samo jelo. zapravo ga obožavam ali ga nažalost rijetko jedem je mi radi dodatnu sluz u organizmu koja mi i baš ne paše zbog zdravstvenih razloga ali bar dva puta tjedno si ga priuštim i to obavezno kao fin doručak s dodatkom orašastih plodova, svježeg voća i meda. Ali volim jako i labneh i koji rado koristim kao namaz ili dodatak u razne krem kolače gdje se traži krem sir.


Sastojci 650 g čvrstog jogurta
              mala žličica soli
              gaza
              cjediljka
              padela
U jogurt jednostavno umiješamo žličicu soli. U padelu stavimo cjediljku, u cjediljku gazu u koju ulijemo jogurt i lagano stisnemo gazu i zavrnemo krajeve i pustimo 2 dana da se jogurt cijedi. U gazi će ostati fin krem sir a u padeli sirutka koja je isto jako zdrava i koju nemojte bacati već ili popijte i pomiješajte u sok s voćem i dobiti ćete jako zdrav napitak.



Ja sam radilamale kuglice i jedne sam valjala u mješevinu sjeckanog svježeg vlasca i peršina , druge u krupnu sol s dodatkom chilija i slatke crvene paprike, a treća sam ostavila natur. Također su mi odlične kao male kuglice koje stavite u maslinovo ulje s kaparima i maslinama, odličan namaz i prilog kruhu.
Ovaj krem sir sam i koristila i za ovu svečanu slanu tortu za koji sam recept pronašla kod naše Inke a i Zorica ju je radila pa njene utiske možete pronaći ovdje

Nama se je jako svidjela, punog okusa a kod mene s mini pomidorima, kaparima, vlascem, maslinama i mini mozzarelom, odličan dodatak uz narezak a uz to i jako dekorativna.

Nadam se da će se i Mateji svidjeti moja ulaznica a da će biti i jako finih recepta u to i ne sumnjam, iako zadnjih dana nisam baš u kuhinji jer skupljamo pomoć u hrani, robi za naše drage koji su se morali iseliti iz svojih kuća i koji zaista svi trebaju pomoć na bilo koji način je i mi možemo pružiti pa makar i samo jednim telefonskim pozivom koji svi možemo birati zar ne...


ponedjeljak, 12. svibnja 2014.

Prvih 20 i proljeće u Provansi



Prije 6 mjeseci je samo došao i rekao drugi tjedan u svibnju te nema na poslu, taj tjedan je samo za nas.
Nisam tome dala preveliku važnost, jer zapravo smo onda slavila naših prvih 20. Nisam nikada razmišljala
kako godine prolaze s svim lijepim i onim manjim lijepim. Dario je ono lijepo koje me prati preko 25 godina.
Dario je onaj tko me voli i onaj tko me ljuti, on je onaj tko me najviše zna o meni i lijepe stvari i ružne.
On je onaj tko me vidi u najljepšem izdanju i najružnijem. A za njega sam uvijek najljepša kako kaže.
Ja sam ono malo vode naravno uz naše djecu što stane na njegov dlan. I drži još uvijek u svom dlanu,
Nadam se da hoće i dalje jer ja znam najviše koliko sam komplicirana, teška, tvrdoglava i koliko bi sama sebi puta zatvorila vrata pred nosom jer nekad i ne želim priznati da sam u krivu. Toliko je smiren a ja temperamentna, toliko riječi u mojoj glavi koje nekad kažem i ne razmišljajući a on svaku riječ odvagne,
toliko ljepote u njegovim očima i ljubavi. Dario čita novine, ja gutam knjige, njegove majce su u ormaru čak i po boji posložene, moj ormar kada se otvori te iste majce ispadaju (dobro ne uvijek ali ja sam ipak blizanac po horoskopu). On voli povrće, meso i ribu ali ne lešo, ja ju obožavam.  Čak ni istu muziku ne slušamo.
 I da prije 20 i neku sam rekla bilo bi fora da odemo u Provansu za naših prvih 20 i nasmiješio se i to i napravio. U tajnosti. Za nas a pogotovo za mene.
Naravno da smo putovali i toliko sam prije htijela otputovati tamo ali je uvijek valjda čekao naših prvih 20.

                                                                     
                                                                        Gordes

Autom smo istraživali kutke Provanse a odradište iz kojeg smo kretali svako jutro je bio Aix en Provence, predivan grad s fontanama, uskim uličicama i s studentima iz cijele Evrope. Malim tržnicama, slastičarnicama na svakom uglu iz kojih se širi neodoljiv miris kruha.
Nakon doručka u obližnjoj patisserie i okusom kroasana i kave lutali po seocima i tražili lavandu. Lavandu i nismo našli ali trešanja, maslina i vinograda svaki dio zemlje posađen. Moram priznati da sam došla do zaključka da definitivno lavandu uvoze jer svugdje se prodaje u svakakvim oblicima ali nasada nema baš i previše.


Doručak tako jednostavan koji doma ni pogledala nebi a tu uživala u svakom zalogaju.

                                                                   Aix en Provence






                                                       






Drugi dan smo se otisnuli prema Avignonu, papinskom gradu i uživali u arhitekturi i ljepoti.





















Putokazi odlični, mi  smo lutali autom po Provansi i uz običnu auto kartu stvarno nije bilo problema naći ni najmanji gradić, ono što je problem Francuzi ne govore jezike osim francuskog naravno, osim na aerodromu ili u hotelu tako da si svakako uzmite mali riječnik jer će vam svakako i više nego zatrebati jer s našim engleskim i talijanskim nismo puno postigli. U restoranima, tratorijama i barovima također nema menija na eng pa svaki put iščekujete što će se pojaviti na vašim tanjurima. Još me je jedan stvar zapanjila i iznenadila jako je prljavo i prljavo, zelene površine samo su uređene u središtu grada a drugo je sve jako zapušteno.
Ovaj dio koji smo istraživali mi je najljepši i tu bi se svakako htijela vratiti, predivna priroda, prekrasna arhitetektura, mirisi brneštre, i pokošene trave. Iljudi jako ljubazni, nasmiješeni na svakom koraku su nas dočekivali i pričali na svom francuskom.

                                                 
                                                             L-isle sur la Sourge











Divan mali gradić koji i još zovu malom Venecijom nemojte propustiti na svom propotuvanju, pun antikvarijata i posle Pariza drugi grad po broju prodanih antikviteta u Francuskoj. Pun šarenih mostića, barova šarenih stolova i začudo pun Amerikanaca.

                                                                    Gordes







Mislim da slike govore same za sebe o ljepoti ovog sela koji je i progašen među najljepšima u cijeloj Francuskoj a mislim za tu titulu da mora ispuniti 27 ili 28 točaka. Svaki utorak održava se sajam gdje možete kupiti proizvode od meda, lavande, maslina.





                                                            Abbaye de Senanque

Koju nažalost nismo mogli obići iz razloga što su ture na francuskom i nisu nam dali da kupimo karte da ju sami obiđemo, a bilo je još Japanaca, Amerikanaca, Talijana , malo sam bila razočarana.






Roussillon


Gradić na vapnenačkoj stijeni, jedinoj u tom djelu Provanse, mali , zbijen pun muzike kao iz nekog filma.









Carry le Rouet




Posjetili smo i ovaj mali gradić na moru ali to već svi znate da je naše more najljepše, pa njihovu obalu neću komentirati ovaj put.
Recepta ovaj put nema ali nadam se da će Vam se svidjeti post i bez njega.