utorak, 27. kolovoza 2013.

Kako živjeti s susjedima



Nedjelja ujutro 7,15.
Rano još svi spavaju.
Spavaju.
U našu slijepu ulicu gdje se nalaze naše kućice u nizu dolazi ogroman kamion.
Jedno oko dižem teškom mukom jer još nisam ni svjesna što se događe ispred kuće.
Iskrcavaju iz kamiona nešto veliko a kad ono ispred moje kuće ogroman tobogan za djecu.
7,25 uključuje se generator a ja svojim očima nemogu vjerovati što se događa i to u nedjelju i to tako rano ujutro.
Silazim u kuhinju i kuham kavu i da naravno sebi njurgam u bradu i to naveliko .Nurgam i dalje.
Čujem kako se i bolja polovica spušta niz škale a njurga i on.
Da treba im svakako reći da nije u redu da u nedjelju namontiraju ogroman tobogan u našem mirnom susjedstvu ! Da ali tko će im reći kaže on i zagrize keks.
Pa ja ću im reći kažem ja..
7,44 već su i djeca iz susjedstva na toboganu počinje dreka, vika a generator i dalje radi ,huči.
7,51 izlazi susjed i na civiliziran način kaže baki dječaka koji je taj dan slavio rođendan da nije u redu da u nedjelju tako ranu krenu s bukom, drekom pa ipak je nedjelja dan odmora.A ona naravno počinje s napadom i to teškom artiljerijom bar riječima koje je napala susjeda.
Nas dvoje se pogledamo i shvatimo zašto nismo rekli ni riječ, jer nam se neda raspravljati, jer nam je svega dosta a samo želimo malo mira i to u nedjelju  ujutro.
Čudim se samo sebi jer prije mi nikad nije bilo teško se izboriti ne samo za sebe već i za druge, voljela sam se raspravljati i raspravljati, riješavati situacije a sad sam sam popila kavu, spakirala torbu za plažu i otišla cijeli dan na more.Bilo je 8,43 kad smo krenuli.




E ali uz svu nervozu, lijepo smo se bar nakupali, naslušali zrikavaca, brstili smokve i grožđe koje je mama poslala i uživali u tišini i valu.



Među grožđe i smokve ubacila mami i mini pomidore a ja ih lijepo spakirala u tart.
Recept jednostavan i jako fin a original možete nađi ovdje.

Tijesto 250 g brašna
           pola žličice praška za pecivo
           pola žličice soli
           130 g maslaca
            2- 3 žlice hladne vode
Od svih sastojaka umijesiti tijesto, oblikovati kuglu i spremiti je u frižider.

Nadjev 3 jaja
            200 g kiselog vrhnja
            200 g mini pomidora
            125 g mozzarelle
            šako maslina
            bazilike svježe
            origano svježi
 Tijesto razvaljati i s njime pokriti kalup, nabockati tijesto s vilicom i staviti peći u zagrijanu pećnicu
na 190 C oko 15 minuta. Za nadjev umutite jaja vilicom, dodajte kiselo vrhnje, nasjeckani bosiljak i origano. Na polu pečeno tijesto posložite masline, mozzarellu, pomidore i sve zalijte smjesom jaja i kiselim vrhnjem. Vratiti u pečnicu i peći još 30-tak minuta. Izvaditi pećnicu i pustiti da malo odstoji. A onda znate što vam predstoji.
Dobar tek...



četvrtak, 8. kolovoza 2013.

Moje dijete i dijelić skrivenih misli koje kolaju glavom






Ako sam ičemu zahvalna, zahvalna sam roditeljima. zahvalna sam njihovoj ljubavi u kojoj su me odgojili i dobrim dušama koje su postali. zahvalna sam svemiru što je uopće odlučio mene stvoriti. ja sam plod ljubavi dvoje najljepših i najboljih ljudi (koji nekad imaju svoje ispade) koje gledam sada, baš preko vrha laptopa. Zahvalna sam im što su me odgojili i stvorili ovu osobu koja sam ja danas tvrdoglavu, nemarnu ali dragu i ranjivu osobu. Pokupila sam toliko dobrog i lošeg od oboje i to me sve definira kao osobu, svi ti kromosomi koji su se spojili i stvorili jednu masu koja je poslije, nakon 15 godina života iskreno zahvalna što danas uopće i dišem. Zahvalna sam što me podupiru u mnogo tome, ali što i znaju kada sam u krivu i što me spriječe prije nego što si zadam rane i stvorim nebrisiva sjećanja. Žao mi što im nekad stvorim patnje i nanosim bol.  Nisam htjela, ali ne pazim na jezik i ne pazim na svoja djela nekad. Kod mene nikad nije prvo 'ispeci pa reci', to je više prva, ona refleksna reakcija koja vam dođem. popravit ću se. Moram, barem za sebe. Stella B.





Moram vam priznati da sam i više nego ponosna na svoju kćer koja je napisala ovu kratku noticu o svojim roditeljima a to smo u ovom sučaju moja bolja polovica i ja i iako ima tek 16 godina mislim da smo bar napravili pola dobrog posla i moram priznati kad sam prvi put pročitala njenu objavu krenula mi je mala suzica niz lice a srce zatitralo i postalo tako veliko. Iskreno pomalo je gubim i više me ne treba kao nekad ali želim da zna da sam uvijek njena sigurna luka.

A po slikicama znate da sam svoj godišnji provela na svom otoku i uživala jer gle začudo ove godine smo bili svi skupa. I da jedva sam se vratila a pogotovo sad kada haraju ove vrućine i more nas više na spašava.





Ili smo postali svi vračevi pa zazivamo kišu a kiše nema iako gledam na TV da na svu sreću ima otoka npr Šolta ili Pag da ljudi nemaju vode a vodeća grana nam turizam iako iskreno ni neznam gdje su se ti turisti sakrili Rab poluprazan, Opatija živi na staroj slavi a i taj sjaj se gubi, Krk je malo jači ali ruku na srce daleko je to od nekadašnjih turističkih godina koje ja promatram već 40 godina i znam što je turizam donosio i kako se od turizma živjelo. Ili smo to svi prihvatili kao zdravo za gotovo pa nam se sad obija o glavu. Ali moram priznati bar imamo zgodnog ministra turizma..






A hladimo se uz koju smokvu ako je nađemo i hladnu dinju, a najviše navečer uz hladnu bevandu uz obavezne 3 kockice leda. Čin. čin
A što se tiče kuhinje tu je mama preuzela palica ali uz standardan ručak u podne. Da dobro čitate u podne, jer suđe mora biti oprano do 12,30 jer da naravno neka serija je na vidiku. Zato se mi držimo barke i mora. Tu je veća sigurnost od pravog odmora jer priznati ćete tko zdravog razuma na temperaturi od 40 jede ručak.




Ali jedan dan je zapuhala buretina pa smo ostali na kraju a bio je i red da se i ja uhvatim kuhinje pa je i čak desert pao. Jednostavn torta za napraviti, jedino je bio problem bio naći neko šumsko voće ili bilo što liči na šumsko voće. Spasila situaciju prijateljica koja je išla u Rijeku pa je odmah pala narudžba da s Rječke place donese borovnice.  I tako se i ja dočepala šumskog voća.

Podloga za tortu  1 veliko pakiranje piškota

                                         4 dcl hladnog mlijeka
                                          pola deci ruma

Odaberite prikladan kalup u koji ćete posložiti piškote koje ste namočili u mješavini hladnog   mlijeka i ruma. Ja koristim srednju plastiku na koju prvo stavim plastičnu folije a onda u krug slažem piškote i naravno popunim dno. Naravno da možete i korisiti i vaš omiljen kalup za torte alj sam ja ipak u maminoj kuhinji.


 Krema 450 g sirnog namaza

                   3 dcl slatkog vrhnja
                 150 g štaub šećera
                 sok i korica jednog naprskanog limuna
                    1 želatina

Promiješajte sirni namaz s šećerom te dodajte slatko vrhnje koje ste istukli u šlag. Naribajte koricu limuna i dodajte sok tog istog limuna. Želatinu napravite kako piše na vrećici ovisno koju želatinu upotrebljavate. Ja sam imala onu koja se pomiješa s 4 žlice vode pusti se da nabubri a potom se otopi na laganoj vatri. Dvije tri žlice smjese dodajte u želatinu, dobro pomiješajte a potom sve sjedinite s ostatkom kreme.






Preljev 450 g borovnice ili šumskog voća (može i smrznuto)
             2 dcl vode
              4 žlice šećera
             vrećica vanilinog šećera
             1 želatina
Voću dodajte šećer i vodu i pustite da voće lagano zakuha i da ispari višak tekućine što znači 5-8 minuta. Pustite da se malčice ohladi i onda u to umiješajte želatinu i lagano je otpite u smjesi .
Pričekajte de se ohladi i mlaku je nanesite preko sirne kreme. Stavite je u frižider i zaboravite na nju do sutra . A sutra prvo skočite u more, skuhajte si jednu finu kavicu i počastite s kriškom ove jednostavne i fine torte.



A slikice su naravno iz maminog vrta...