ponedjeljak, 29. travnja 2013.

Ela kolačići

Mali, prhki s punjenjem po želji ali ja sam se ovaj put držala recepta i mislim da nisam
pogriješila. Prekrasni u svojoj jednostavnosti.


I obavezno ih radite s mašću, ja sam prvi put stavila maslac ali razlika je zaista  velika 
i vrijedi se potruditi i naći mast da se umijesi odlično tijesto s kojim možete raditi što god
želite.Ja sam tijesto razvaljala a potom s kalupom za raviole radila krugove, punila 
nadjevom i preklapala.Naravno možete raditi krugove i manjom šalicom , preklopiti i 
s vilicom utisnuti zubiće.



Tijesto 720 g brašna
           300 g masti
              2 žutanjka
           200 ml mlijeka
          1 pecilni prašak
            
Od navedenih sastojaka umijesite tijesto i odložite ga u frižider na bar pola sata
do 45 minuta.

Nadjev 250 g mljevenih oraha, badema (imala sam orahe)
               2 žlice ruma
            korica limune ili jedne naranče
          100 g šećera
          100- 150 ml mlačnog mlijeka




Mljevene orahe pomiješajte s šećerom i koricom limuna ili naranče, Dodajte rum i mlijeka 
koliko traži od onih 100-150 ml da dobijete gusti nadjev (kao za orehnjaču).
Razvaljajte tijesto nakon što se odmorilo i radite krugove a zatim ih i punite nadjevom, 
preklopite i  vilicom utisnite zubiće. Pecite u već zagrijanoj pećnici na 180 C dok blago ne porumene a potom ih vruće uvaljajte u šećer u prahu.


Inače recept je od moje drage Zrinke i uz njene Krešente ovo su mi jedni od omiljenijih malih kolačića.
A pašu uz ovaj starinski tanjur koji sam našla kod Darijeve bake nekako zabačenog i stjeranog u kut.
Uredila ga malo s zlatnim sprejem našpricala držač i dobila divan stalak.

petak, 26. travnja 2013.

Divna Istra i malo šparoga

Ako mislite da ću o svom Rabu ovaj puta neću nego o divnoj Istri i maloj šetnji kroz Novigrad, Poreč a na kraju šećer  Motovun.


Divan mali ribarski gradić s dugom šetnicom na kojoj uživaju šetači , biciklisti, mame gurkaju kolica, malo zastanu na kojoj klupici ili u obližnjem kafiću popiju omiljenu im kavu. S druge strane prema Umagu nova marina i hotel Nautica (jako dobra kuhinja).


Izlaz iz luke na otvoreno more meni ipak malo čudno jer kod nas na Kvarneru jedan otoka do drugoga. A tu luku čuva trobrodna bazilika sv .Pelagija i sv. Maksima.


A meni ipak pobjegao fotić na obližnju kućicu u cvijeću nad samim morem.


I tu skidam kapu Istrijanima kako su zasadili cvijeće, pokosili travu kako im zaista cijela Istra blista
a mi na Kvarneru  imam osjećaj da se tek sada budimo iz zimskog sna.


Divna stara ograda ukrašava jedan balkon na starom palazzu i plijeni pozornošću radom nekog starog majstora.


Odvojili smo i par sati za šetnju Porečom, iako nisam bila već par godina uvijek mu se rado vraćam i naravno uživam.




Škicnuli smo i u slikarev atelje koji nas je svojim koloritom oduševio.


Zadnji pogled na Poreč prije odlaska.

A onda put u jedan drugi dio prekrasne Istre.


Prekrasnu Istru s divnim brdašcima, vinogradima i maslinjacima i divnim obnovljenim starinskim kućicama koje te zovu da uzmeš i osjetiš tu divnu Istarsku zemlju pod rukama.



A na brdašcu mali dragulj Motovun s svojim malim uskim kaletama i dušom i vjetrić koja pirka i lagano njiše grane mlade smokve.I da nije Motovun samo filmski festival to su ljudi koji su ti ostali i njeguju neki duh zaboravljenih vremena. Duh nekih dobrih vremena.


Duh onih vremena kad nismo zatvarali vrata i kapije ključem već smo svi virkali narvno kad nas nitko ne vidi u tuđe vrtove i ulaze ali nitko se i nije ljutio.


Neobilazan trg s koje god strane došli u Motovun i gdje se i događa sami filmski festival koji je onda dupkom puna a sad kao da čeka možda baš vas.


I jedna mala maslina nemarno posađena u željezni lonac ali raste i u to male zemlje što ima i one par kapi vode koje dobije.


Ili ova mala konoba koje se čak i našla u  The NewYork Timesu  kao jedna od najboljih malih restorana u ovom djelu Europe.A mi zastali u jednoj maloj konobi koja nas privukla svojom malom terasom i neponovljivim pogledom i domaćim specijalitetima i uz žmulj domaćeg crnog vina izgubili pojam i o vremenu i prostoru i žao mi neznam joj ime ali domaća pašta vrhunska.


Nekad su uz sama ulazna vrata bili vezivani konji i pili vodu a sad cvijeće ukrašava pojila.


A meni privukli pažnju maslačci i nabrala 200 glavica za sirup od maslačka.


Ovo je tek naravno mali dio i svim srcem vas pozivam da i vi krenete u vaj prelijepi kutak a mi krenuli na šparoge a rezultat je bio ovaj.


A od ovih divnih šparoga  spremila neku inačicu quiche lorraina od šparoga s sirom i jajima i finom podlogom od prhkog tijesta.


Prhka podloga 250 g brašna
                          2 žlice kiselog vrhnja
                          2 jaja
                      110 g maslaca
                       prstohvat soli
Umijesite tijesto od svih navedenih sastojaka i stavite u frižider minimalno pola sata.


Nadjev 150 g šparoga
            300 g svježeg sira
                2 jaja
            100 g dimljenog sira naribanog
            300 ml kiselog vrhnja (čašica i pol)
Šparoge očistite do mekanog djela i samo ih bučnite u zakuhalu vodu na minutu.Izvadite ih i ocijedite. Svježi sir, kiselo vrhnje, jaja i naribani sir izmješajte žlicom u jednoličnu smjesu ako trebajte dodajte soli ja nisam iz razloga što je dimljeni sir već dosta slan.

Smjesu izvadite iz frižidera i razvaljajte na veličine tepsije u kojoj ćete peći podlogu, Tepsiju dobro namastite maslacem i na nju položite podlogu . Izbockajte je vilicom da se ne napuše. Pecite je u pećnici na 180 C oko 10 min a potom istresite pripremljeni nadjev i još pecite 3o min ili dok se nadjev ne stisne i ne dobije finu bojicu.



četvrtak, 18. travnja 2013.

Crumble od jagoda

Na šta vas podsjeća pjesma Skyfall od Adele mene ne crumble  i to baš od jagoda a kad jedem crumble onda slušam njene pjesmu iako da zaista nema veze veze jedno s drugim. Ali to je ona kad te jedna riječ, kretnja, zvuk ili čak i miris vrati u neke sretnije dane ili čak možda i misli ili čak i u prošlost.


A sad treba iskorisiti jagode koje su tek počela a puna ih placa. I da nikako ne zaboravite napraviti Pomoravkin predivan Liker od jagoda i da skuhajte odmah duplu dozu jer liker ide kad se žensko društvo skupi i naravno malo opusti.
Crumble 110 g brašna
              90  g hladnog maslaca
             110 g kokosa
               60 g šećera
               1 žličica pecilnog praška
Pomiješajte brašno s kokosom te šećerom dadajte hladan maslac i na kraju žličicu pecilnog praška te među prste umijesite mrvičasto tijesto.
U prikladne zdjelice stavite na dno 500 g narezanih jagoda na četvrtine prethodno ispranih pod vodom posipajte ih krupnim šećerom koji ste prethodno pomiješali s ekrstraktom vanilije ili dodali vanilin šećer  koji ste pomiješali s običnim šećerom. A na njih namrvite tijesto dok jagodice ne budu pokrivene mrvičastom smjesom.


Zagrijte pećnicu na 200 C pa u nju stavite posude dok se na površini ne stvori fina smeđa korica.
Nakon 25-30 min izvadite ih iz pećnice i ipak ostavite da se malo ohlade a onda uzmite malu žličicu pustite vama dragu muziku i guštajte.
           

subota, 6. travnja 2013.

Starinski keksići

Drage blogerice i Uskrs je počeo i završio a ja nisam stigla apsolutno ništa. Dobro da imam svoju dragu mamu koja je preuzela svu brigu oko pinca, orehnjača i svih finih slatkih delicija. Mi smo samo bojali jaja i čekali i čeklai da i opet čekali da zasije sunce, A kad ona samo kiša, kiša i opet dosadna kiša koja nam nije dala ni da provirmo vani.


A već smo u travnju kad smo znali mi na moru biti dobrano u kratkim rukavima i u branju šparoga. Ove godine nam ni kiša nije dala da se prošetamo i uberemo koju pa smo otišli na jednu dugu kavicu u stari dio grada s 4 zvonika. Da inače su moje sliku uvijek pune sunca ali eto nema ga i nema.


I palme osamljene na jugu, gledaju prema moru i čekaju neka bolja vremena.Puste stare kale, južina šušti, čuje se koji krik galeba i to je to tišina.Južina diže vale i pjeni se more oko rive.


Samostan Sv- Antuna plijeni svojom ljepotom ulaza a veže se za kneginju Magdalenu Budrišić koje se u bijegu pred Turcima sakrila na Rab. Danas u njemu živi 7 sestara koje su poznate krojačice na otoku.
Posebna je i izreka koje se veže za ovaj samostan - Mir kući ovoj i svima koji u njoj prebivaju.
Crkvu Sv Marije koja je davne 1828 bila i glavna katedrala i biskupija grada. Crkvu je i posvetio i papa
Aleksandar III na put  iz Zadra ka vječnom gradu Rimu. Ulaz ukražava rozeta s Marijom i Isusom.


A zastali smo i pred starim vratima koji su plijenili svojom nadvremenskom ljepotom a koja inače po ljeti i gužvi i ne zapazimo.


Vraćamo se prema rivi i zastajemo u parku prema hotelu Astorii koja se izgledom čini a što i je talijanski palazzo okružena divnim parkom koji čuva klesar is mjesta Lopar na otoku Rabu koji je utemeljio državu San Marino .

Nadam se da ste uživali malom šetnjom iako fotkice i nisu baš ali mi se nije dalo vraćati do auta po fotić a za kraj i jedni fini starinski prhki keksići od drage Maksice a recept njene drage bake.


Tijesto 300 + 50 g brašna
            150 g hladne masti
                1 dcl mlijeka
                7 g suhog kvasca
                 1 žličica šećera
            vanilin šećer
            kora limuna
            pekmez po želji
            šećer u prahu
Mlijeko zagrijte dodajte žličicu šećera i suhi kvasac.Pustite da se zapjeni pa ga dodajte u brašno koje ste pomiješali s mašću. Naribajte koricu limuna i dodajte vanilin šećer. Zamijesite tijesto da bude glatko .Meni je trebalo malo više od onih 50 g da umijesim glatko tijesto. Razvaljajte ga tanko i radite kvadrate 4x4 cm a na sredinu stavljajte mali žličicu svog omiljenog pekmeza. Preklopite trokutić stisnite ga prstima da nadjev ne iscuri vani i duže krajeve stisnite prstima i stavite peći u zagrijanu pećnicu na 180 C.