srijeda, 23. siječnja 2013.

Ajme koliko nas je kivi


Naša domaćica Sanja zadala nam je u okviru igrice Ajme koliko nas je zanimljivu temu kiwi,Kiwi moram priznati meni i malo dosadan ali u ovom desertu to zacijelo nije jer kad sam ugledala kod svoje drage prijateljice ovaj recept znala sam da je došao kao naručen za ovaj mjesec.



A i moji klinci su došli na soje jer obožavaju žele bombone a koji su i tekako skupi a puni aditiva i šećera.



Žele  500-600 g kiwija
        100 ml vode
          20 g mljevene želatine ili 12 listića želatine
          70 ml bijelog vina
        170-220 g šećera ja sam stavila 155 g šećera
         5-7 kapi arome - stavila 2 ćlice zelene jestive boje
          1 žlica maslaca
Kiwi očistite od korice, propasirajte u blenderu a potom zakuhajte na laganoj vatri.Ohladite i procijedite kroz gusto cjedilo.Želatinu namočite u bijelom vinu cca 10 min.U hladan kiwi ubacite želatinu i šećer, šećera dodajte ovisno koliko volite slatko ja sam dodala 155 g šećera.Lagno kuhajte na laganoj vatri, pred sam kraj dodajte žlicu maslaca a potom i aromu jer kiwi izgubi svoju lijepu boju kad se kuha.Ja sam dodala 2 žlice jestive zelene boje jer nisam imala aromu kiwija.Želatinu lagano istresite u posudicu od silikona ili odmah u silikonske oblike.
   

Praline 100g bijele čokolade
             2 žlice ulja

Lagan0 istopite čokoladu s uljem.Mježajte dok ne dobijete smjesu bez grudica.Lagano s kistom prođite silikone a potom odložite u frizer na par min.Potom opet prođite čokoladom silikonski oblik i opet stavite u frizer.Nakon par minuta u sredinu silikona stavite žele od kiwija, ja sam s malo žličicom stavljala komadiće želatine u sredinu a potom ih napunite čokoladom do kraja.Pustite da se stisnu do kraja.Kad su stvrdnute pralinice preokrenite ih i uživajte.


Ostatak želea koji niste potrošili za pralince oblikujte oblike koje želite i uvaljajte u šećer.

Zima, zima...



Nema me i nema , nikako da uhvatim vremena da nešto napišem iako moje drage blogerice vas pratim nekako na brzinu.Sad sam i na godišnjem i to skoro već i 3 tjedna a ja se nisam pokrenula kao ni ova zima koja nas prati,Prvi tjedan smo s klincima uživali na snijegu, vratili se doma i tu nas dočekao snijeg a onda i tužna vijest da je preminula baka mog supruga u 91 godini i onda trčanje od ZG pa nazad u Rijeku rješavanje problema, nepotrebne papirologije i objašnjavanja da mi ne živimo u Zagrebu i da ne možemo za svaki papir trčati iz Rijeke u Zagreb i to u današnje vrijeme kad u biti sve možeš rješiti putem e-maila, telefona itd.Ali zanimljivo sve račune možete platiti internet bankarstvom a isti taj papir ne primaju e-mailom.Birokracija koja nas guši i ovim situacijama kada se baš i ne snalazite.A ostala tuga u srcu iako je zaista lijepe godine doživjela za koje ja mislim da ih mogu samo sanjati.


Iako moram priznati što sam starija sve mi se više neke lude misli motaju po glavi.Ovo su fotkice divnih zametenih Fužina i jako mi je žao što ovakve ljepote ostaju sakrivene a mi putujemo i po par stotina kilometra da se spustimo skijama jer u Hrvatskoj osim Sljemena nemamo ništa, mislim da je danas počeo i Platak ali samo s baby stazom i jednom dvosjedežnicom starom 40 godina a prije 25 godina sam tamo skijala na pet otvorenih staza s povezanim žičarama.Za Bjelolasicu Hrvatski olimpijski centar nakon požara glavne zgrade ostalo je samo zgarište a skijalište je i dalje zatvoreno jer čak nije ni prošlo ni tehnički pregled.A koliko ljudi putuje skijalištima Italije, Austrije, Slovenije umjesto da ostanemo doma i taj novac potrošimo a vodimo se kao turistička zemlja.Neznam da li znate već prije 30 godina bio je plan povezivanja Platka- skijalište koje je udaljeno od Rijeke cca 30 minuta s autom s skijališta s kojeg se vidi cijeli Kvarner a to je još samo Zancolan u Italiji s kojeg se vidi Venecija.Bila je ideja širenja skijališta na Nacionalni park Risnjak da staze produže i prošire ali postavilo se pitanje Nacinalnog parka  i bataničkog vrta koji taj Nacionalni park obuhvaća kao i životinjskog svijeta koji tamo obitava i naravno da je sve palo u vodu a isti taj nacionalni park pomalo propada.Sjećam se prije par godina kadu su produžavali stazu u SanMartinu di Castrozza i zbog edemske biljke su tu istu stazu samo pomjerili 20 metara na drugu stranu i zarađuju velike novca a moram napomenuti da je cijelo slijalište u Nacinalnom Parku i slovi jednim od ljepših u Italiji.


A ovako je to vani ovo je Latemar s 100 km staza povezan s Cermisom i Passorolle a u blizini su još tri skijališta u rasponu od 20 km.Bar nam je vrijeme bilo prekrasno i uživali u našoj maloj familiji. Bar još dok moje srećice žele ići s nama.


Do hotela je bila mala slatka pasticceria u koju je Tin svako jutro išao po kruh i svaki dan se vraćao s pitom od jabuka koju doma ne jede ali tu mu se svidio oblik malih pita.


I tako kad smo se vratili kući napravila sam mu ove male pite od mirisnih jabuka koje sam dobila od prijateljice.
Nadjev  7 većih jabuka
             4 žlice šećera
             2 vanilin šećera
             2 žličice cimeta
             žličica muškatnog oraščića
Jabuke naribajte i pustite ih samo da puste sok, ocijedite ih i dodajte šećer, vanilin šećer, cimet i oraščić.Ako volite slađi nadjev dodajte još šećera.
Tijesto 300 g brašna
           150 g maslaca
           120 g šećera
               1 jaje
               pola vrećice pecilnog praška
               2 žlice kiselog vrhnja ili mlijeka


Zamijesite prhko tijesto tako da prvo povežete maslac s brašnom, dodajte šećer, potom i jaje.Pecilni prašak lagano primješajte tijestu s kiselim vrhnjem.Tijesto pustite u frižideru cca 15-20 minuta.Tričetvrtine tijesta razvaljajte a jednu četvrtinu ostavite u frizeru dok vi razvlačite tijesto.Kad sam ga razvukla na pobrašnjenoj podlozi dobila sam 8 malih pita iako i vi možete peći kao standarnu pitu.Tijesto sam preklopila preko nauljenih i pobrašnjenih limića.Utisnula sam još tijesto prstima a onda  dodala i nadjev.Preko nadjeva sam naribala onaj ostatak tijesta koji mi je bio u frizeru.Peći pite na 180 C oko pola sata ali pripazite jer su brže gotove nego kad pečete veći komad.





I zaista male,fine u 2-3 zalogaja ih sredite i nema više.