četvrtak, 14. srpnja 2011.

Godišnji odmor ili nešto više....


Već znate gdje sam na svom omiljenom otoku i 10 dana nisam dosolovno radila ništa osim što bi oprala suđe i skuhala koji ručak jer smo na moru od jutra do sutra ja i moji najdraži pa se malo kupamo ,lovimo ribe istražujemo vale i to bi bilo to,čak se i čude jer mama ne radi nikakve kolače a bio bi i red ali je takva fjaka da mi se zaista ne neda.


Godinama nisam bila na pravom godišnjem od tri tjedna čak sam zaboravila kako to i izgleda ,kako to izgleda kada se opustim i kada ne razmišljam baš previše o ničem,samo da imam neku dobru knjigu pored sebe,jedan šugaman i zaita mi ne treba ništa više a tu vam zaista ne treba ništa više samo par kupaćih ,2 ili 3 majce ,haljinica i dobre natikače,čak nemam ništa šminke osim dobre kremice jer ipak sunce i more uništava kožu a ja nisam više mlada ha,ha..


I tako mi malom barkom idemo od skrivene vale do vale negdje stanemo da bacimo parangal ili da mužić baci udicu i možda uhvatimo sutrašnji ručak.


A jučer amo imali sreće i arbuni su bili za ručak onako kako ih ja najviše volim u lešadi s puno maslinjaka i peršina i češnjaka .
A tu je priroda tako bogata,mamnin vrt pun pomidora,paprika i balancana,bazilika raste sama a ne kod mene koja ju sijem 5 puta i na kraju ništa.Ruzmarina i lavande pun vrt,divnih opojnih mirisa tjera dosadne komarce.


Ili mamin divan vrt prepun divnog cvijeća i boja koje plijene svojom ljepotom a miris je tak koji opija kad sjedimo pod starom smokvom.






A divna bogomilija prekrila cijeli dio kuće a kod mene na Kastvu još nije ni otvorila svoje divne purpurne cvjetove.








A ipak smo e osvježili lubenicom hladnom i uživali u slatkoći...

A i nastavak slijedi a sad žurim na more jer već čekaju...